Gloria Aeterna - Jantar

Gloria Aeterna - Jantar

  • Anno di rilascio: 2009
  • Lingua: croato
  • Durata: 6:05

Di seguito il testo della canzone Gloria Aeterna , artista - Jantar con traduzione

Testo " Gloria Aeterna "

Testo originale con traduzione

Gloria Aeterna

Jantar

Testo originale

Suze frustracije, teku niz lice do hladnog poda

Drhtave ruke razbacuju sve bilješke sa stola

U kojima leže slova i formule kao dokaz

Da on, ne može biti niti malo poput Boga

U noćima boli, čuju se urlici sa dvora

Kruna n sjaji k’o prije, ništa nije kao onda

Izdaju ga podočnjaci i miris njegovog znoja

Bolst skida ga sa trona i postavlja ispred groba

Portret iz doba stare slave sa zlatnim okvirom

Više nije mu sličan jer slika isijava život

A on ima još malo, al' ne priznaje nikom

Svoje blijedo lice smrti pokušava sakrit' šminkom

Ne pokazuje milost, jer ona je mrtva u njemu

Svoje kraljevstvo i dalje sad tjera u jad i bijedu

Jer on je 100% siguran, da neko na svijetu

Ima znanje da prevari prirodu i slomi vjeru

Zato glasnici u prvom svjetlu, odrede pravac

Do mudraca koji čuvaju spise sumerskih tajna

Vojskom šalje sve poluge zlata i čak još danas

Otputuju po recepte vječnosti pohlepnog kralja

Nakon 7 tjedana, još kojih nekol’ko dana

Od 4 kraljevska glasnika, 2 došla su natrag

Spuštenih glava prolaze kroz vrata do glavnog oltara

Iza kojeg sjedi bolest sama sa očima pakla

Sluša priče o izdaji, ne može doći do zraka

Počne plakat k’o nikad, fakat, čim istinu sazna

Nisu došli do cilja, a vojska je prestala jahat'

Ubila je dvojicu i drugu poslala je nazad

Do vladara željnog moći i života bez kraja

Da prenesu poruku i objasne kaj se događa

Oni vratit će se brzo kad njega dostigne kazna

Čim on spoji se zemljom, vodoravno poput gmaza

I zaklopi oči, al' ne da trepne ili spava

Već kad duša mu se slomi u komade poput stakla

Čim organi se ugase k’o i večernja lampa

I bace ga u raku duboku k’o Marijanska brazda

Zlato vratit će narodu, jer narodu pripada

Da osvijetle živote u ovom kraljevstvu mraka

Do temelja će srušit dvorac nazvan «Vječna slava»

S tim će napokon prekinut administraciju vraga

«Oprostite visosti», svaka nada je nestala

Ruka stala je drhtat' i predstava je prestala

U odrazu na kaležu pojavljuje se lešina

Osjeti bol u prsima i nađe se na leđima

Polako on postaje hladan da lakše prijeđe na

Prebivalište duša koje isto je k’o pećina

Osuđen na vječnost, al' ne pripada vječnima

Jer svako živ polako njegovo lice briše iz sjećanja

«A u istome gradu ispod starog kamenog mosta živio je on: gladni pjesnik.

Sanjao je o mjestu gdje nema gladi, bolesti i siromaštva.

Teško mu je bilo

razabrati je li riječ o snu ili halucinaciji.

Na kraju, bilo je sasvim svejedno,

jer ono što je vidio nije bilo stvarno.

Svakih nekoliko noći na most su

dolazili kraljevi ljudi koji su ubijali pobunjenike i bacali ih u rijeku.

A da bi on svaki puta, iznova razočaran u svijetu kakvom živi krenuo krvlju

pisati stihove o svojim snovima.»

Bio je, dio jedne sredine ispod nebeske tmine

Gdje je narod gladan, a na dvoru cijede se dinje

Jede se, pije, i kralju jebe se di je puk jer

Siromašan luta dok aristokrati vide put

Nazad na protagonista, nije mu ostalo ništa

Osim mjesta za počinak ispod mosta dok kiša

Pere zločin sa starog kamenog pločnika

Očni kapci postanu teški kad padne noć i tad

Uplovi u nove snove o zemlji nekoj

Gdje iz vedrog neba cure svježi med i mlijeko

Ne bi rek’o da je san jer hrana ima okus

A miris je stvaran k’o i voda iz bunara

U to koraci čuvara, spuste ga iz ovog raja

U pakao siromaštva i bolesti rodnog grada

On otvara oči, razočaran kroči naprijed

Ni ne sluteći da će nastupiti noćni zaplet

Kočija se zaustavlja na samoj sredini mosta

Sakrio se iza stabla, ali ipak vidi dosta

«Što sad ovdje se događa?»

zapita se, «Grozna svađa»

Nagađa, razaznajući dva čuvara iz grada i

Građanina, valjda ima grijeh koji ne želi priznat nikom

Pomisli, pa čuje nazivaju ga izdajnikom

Iznad njih k’o da sijevaju vatrene munje

On zove upomoć, pa mu govore: «Sad te ne čuje

Ni majka, ni uljezi s kojima snuješ planove protiv krune.»

Vežu mu dlanove, pa noge, a on se kune

Da nije ništa skrivio, samo je živio iskreno

Punim plućima, kažu mu: «Budi kuš!»

i tad

Kao od šale mu oštrim noževima raspore grkljan

Gurnu ga s mosta pa kraj rijeke padne dolje mrtav

On je drhtao promatrajući djelo vraga

Blijed od straha promuca «Osvetit ću se jednog dana»

Pa krene piskarat, duša vene, um izgara

Dobri duh iz grada stvara paragrafe ljudskih jada

Zove mrtve perom natopljenim krvlju nove žrtve

Opisujući zločine ove jalove crkve

Pa stavi novi naslov: «Zemlja vječnog blagostanja»

I stane nizati stihove o mjestu kakvo sanja

Dvjesto takvih strana znače nešto čak i nama

Makar će mnogi reći da ih je teško shvatit danas:

«Povijest piše umjetnost, umjetnik piše povijest

Biće tone u vječnoj nadi da bit će bolje

U cik zore vidim prljavštinu naših srca

Pa pokušavam upitati svoje zašto kuca.»

Izdahnuo je mlad ispod mosta jedno veče'

Netko reče da je jadan ost’o nedorečen

Ali Gloria Aeterna, skup krvlju pisanih pjesama

Ostala je živjet, a kralj je nestao bez traga

Traduzione del brano

Lacrime di frustrazione, che mi scendono dal viso fino al freddo pavimento

Le mani tremanti disperdono tutte le note dal tavolo

In cui lettere e formule giacciono come prova

Sì, non può essere per niente come Dio

Nelle notti di dolore si sentono urla dal cortile

La corona risplende come prima, niente è come allora

Le sue occhiaie e l'odore del suo sudore lo tradiscono

Bolst lo toglie dal trono e lo pone davanti alla tomba

Un ritratto dei vecchi tempi gloriosi con una cornice dorata

Non è più come lui perché l'immagine irradia vita

E ne ha ancora un po', ma non lo ammette con nessuno

Cerca di nascondere il suo pallido volto di morte con il trucco

Non mostra pietà, perché è morto in lui

Sta ancora guidando il suo regno nella miseria e nella miseria

Perché è sicuro al 100% che qualcuno al mondo

Ha la conoscenza per ingannare la natura e infrangere la fede

Ecco perché i messaggeri alle prime luci stabilirono la direzione

Ai saggi che conservano segreti gli scritti dei Sumeri

Manda tutti i lingotti d'oro all'esercito e anche oggi

Viaggiano per ottenere le ricette del re avido per l'eternità

Dopo 7 settimane, ancora qualche giorno

Dei 4 messaggeri reali, 2 sono tornati

A capo chino, attraversano la porta dell'altare maggiore

Dietro cui siede la malattia sola con gli occhi dell'inferno

Ascolta storie di tradimenti, non riesce a prendere aria

Inizia a piangere come non mai, ma non appena scopre la verità

Non hanno raggiunto il loro obiettivo e l'esercito ha smesso di cavalcare'

Ne ha uccisi due e ha rimandato indietro l'altro

A un governante desideroso di potere e vita senza fine

Per trasmettere il messaggio e spiegare cosa sta succedendo

Torneranno rapidamente quando la punizione lo raggiungerà

Non appena si connette con il terreno, orizzontalmente come un rettile

E chiude gli occhi, ma non per sbattere le palpebre o dormire

Già quando la sua anima va in pezzi come il vetro

Non appena gli organi si spengono come una lampada da sera

E lo gettano in un buco profondo come la Fossa delle Marianne

Restituirà l'oro al popolo, perché è del popolo

Per illuminare le vite in questo regno delle tenebre

Il castello denominato "Gloria Eterna" sarà demolito fino alle fondamenta.

Con ciò, porrà finalmente fine all'amministrazione del diavolo

«Perdonate Vostra Altezza», ogni speranza è svanita

La mano smise di tremare e lo spettacolo si fermò

Un cadavere appare nel riflesso del calice

Sente un dolore al petto e si ritrova sulla schiena

Lentamente diventa freddo per passare più facilmente a

La dimora delle anime è come una caverna

Condannato all'eternità, ma non appartiene all'eterno

Perché tutti i vivi stanno lentamente cancellando la sua faccia dalla memoria

«E nella stessa città, sotto il vecchio ponte di pietra, visse: un poeta affamato.

Sognava un posto dove non c'erano fame, malattie e povertà.

È stato difficile per lui

discernere se si tratta di un sogno o di un'allucinazione.

Alla fine, non importava,

perché ciò che vide non era reale.

Sono sul ponte ogni poche notti

gli uomini del re vennero e uccisero i ribelli e li gettarono nel fiume.

E che ogni volta, deluso ancora e ancora dal mondo in cui vive, ricomincerebbe con il sangue

scrivere testi sui tuoi sogni."

Faceva parte di un ambiente sotto l'oscurità del cielo

Dove la gente ha fame e i meloni vengono spremuti nel cortile

Viene mangiato, bevuto e il re viene fottuto dalla gente

Il povero vaga mentre gli aristocratici vedono la strada

Tornando al protagonista, non ha più niente

Tranne un posto dove riposare sotto il ponte mentre piove

Lava via il crimine dal vecchio pavimento di pietra

Le palpebre diventano pesanti quando scende la notte e poi

Naviga verso nuovi sogni su un certo paese

Dove il miele fresco e il latte sgorgano dal cielo limpido

Non direi che è un sogno perché il cibo ha gusto

E l'odore è reale, come l'acqua di un pozzo

In esso, i passi del guardiano, lo hanno portato giù da questo paradiso

Nell'inferno della povertà e della malattia della città natale

Apre gli occhi, fa un passo avanti deluso

Nemmeno sospettando che si verificherà la trama della notte

La carrozza si ferma in mezzo al ponte

Si è nascosto dietro un albero, ma vede ancora molto

«Cosa sta succedendo qui adesso?»

si chiedeva "Terribile litigio"

Indovina, distinguendo due guardie della città e

Un cittadino, immagino abbia un peccato che non vuole ammettere a nessuno

Pensa, poi ascoltalo chiamato traditore

Sopra di loro, come se stessero seminando fulmini infuocati

Chiama aiuto, quindi gli dicono: "Adesso non può sentirti

Né tua madre, né gli intrusi con cui pianifichi contro la corona.»

Gli legano le mani, poi i piedi, e lui impreca

Che non ha nascosto nulla, ha solo vissuto onestamente

A squarciagola gli dicono: "Fai il bravo!"

e poi

Come per scherzo, gli hanno tagliato la gola con coltelli affilati

Lo spingono giù dal ponte e vicino al fiume cade morto

Tremava mentre osservava l'opera del diavolo

Pallido dalla paura, balbetta "Mi vendicherò un giorno"

Quindi inizia il peskarat, l'anima appassisce, la mente brucia

Uno spirito buono della città crea paragrafi di miseria umana

Chiama i morti con una penna imbevuta del sangue di una nuova vittima

Descrivere i crimini di questa chiesa sterile

Quindi metti un nuovo titolo: «Terra di eterna prosperità»

E ha smesso di scrivere versi sul luogo che sogna

Duecento di queste pagine significano qualcosa anche per noi

Anche se molti diranno che è difficile capirli oggi:

"La storia scrive l'arte, l'artista scrive la storia

Affonderà nell'eterna speranza che migliorerà

All'alba vedo la sporcizia dei nostri cuori

Quindi sto cercando di chiedere al mio perché sta bussando".

Morì giovane sotto i ponti una sera'

Qualcuno ha detto che era un uomo povero

Ma Gloria Aeterna, una raccolta di poesie scritte col sangue

È sopravvissuta e il re è scomparso senza lasciare traccia

Altre canzoni dell'artista:

1

Danas

Jantar • 2007

2

Dostava Smrti

Jantar • 2009

3

Svetište Svinja

Jantar • 2011

4

Ulice Bijelog

Jantar • 2011

5

Žuta Minuta

Jantar • 2011

6

Razgovori S Duhom

Jantar • 2011

7

19. Paralela

Jantar • 2011

8

Nešto Ću Ti Reći

Jantar • 2011

9

Audiodrome

Jantar • 2021

10

Ako Odem

Jantar • 2011

11

Cro A Poker

Jantar • 2011

12

Demolisha 3

Jantar • 2009

13

Generacija XXX

Jantar • 2009

Nuovi testi e traduzioni sul sito:

Oltre 2 milioni di testi

Canzoni in diverse lingue

Traduzioni

Traduzioni di alta qualità in tutte le lingue

Ricerca rapida

Trova i testi che ti servono in pochi secondi